Portugal — Spain
AT&T Stadium, Arlington – osmina finala, a pitanje koje je visilo u zraku od prvog zvižduka bilo je ovo: može li Portugal preživjeti devedeset minuta španjolskog gušenja i ukrasti nešto na kontru? Odgovor je stigao u najokrutnijoj mogućoj minuti, i odgovorio je na sve.
Španjolska je kontrolirala utakmicu s kirurškom preciznošću – 55% posjeda lopte, 88% točnosti dodavanja, 15 udaraca, xG 1.77. Tri velike prilike. Ovo nije slučajna dominacija, ovo je sustavna. Rodri – metronom u sredini, koji Portugalu nije dopuštao ni da mirno započne tranziciju u napad. Lamine Yamal – najbolje ocijenjeni igrač na terenu (7.41) – iznova i iznova je probijao lijevi bok portugalske obrane svojim prepoznatljivim ulaskom prema unutra, tjerajući braniče na nemoguće odluke. Ali unatoč svemu tome – dvije od tri velike prilike su propuštene. Španjolska je dopustila da utakmica dođe do 90. minute bez gola. Ovo je alarmantan signal za Španjolsku: dominirati ne znači ubiti igru.
Portugal se branio organizirano i požrtvovno – pet obrana vratara govore same za sebe. Ali napad? xG samo 0.6, jedna velika prilika – i ta je propuštena. 10 udaraca, dva u okvir. S 45% posjeda lopte, Portugal nije pronašao ni brzinu ni oštrinu u tranzicijskim fazama. Izmjene – Rafael Leão u 71., Francisco Conceição u 83. – trebale su protresti napad, ali struktura im nije dopustila da se razotkriju. U 89. minuti žuti karton Bernardo Silva – živci su na rubu. U 90. – žuti Renato Veiga. Momčad se raspala točno onda kada je trebalo izdržati.
I evo ga – 90. minuta. Mikel Merino ulazi na teren sekunde prije i zabija loptu u mrežu. Rezultat 0:1. Španjolska je zaslužila pobjedu – xG govori isto. Ali to što se to dogodilo u posljednjoj sekundi utakmice, u kojoj su Španjolci imali tri velike prilike – to nije trijumf taktike, to je presuda realizaciji.
Na terenu rezultat mogu oduzeti u posljednjoj sekundi – na FootLegion golove tvoje zemlje nitko neće oduzeti.
A sada u komentare: je li Portugal zaista odabrao pravu taktiku – ili je niski blok bez kontranapadne prijetnje unaprijed izgubljena strategija protiv Španjolske? I drugo pitanje: ako Španjolska ponovno propusti dvije od tri velike prilike u sljedećem kolu – hoće li im sreća biti dovoljna da dođu do finala?