England — DR Congo
Atlanta je večeras zadržala dah — i jako dugo je disala u pogrešnom smjeru za Englesku.
Evo paradoksa koji definira ovu utakmicu: Engleska je imala xG od 2.04, DR Kongo 0.8 — a ipak su Leopardi vodili od sedme minute sve do sedamdeset i pete. Brojke su vrištale o dominaciji Engleske. Semafor je vrištao nešto sasvim drugo.
Brian Cipenga je pogodio u sed sedmoj minuti i dao svom timu tvrđavu za obranu. Plan DR Konga bio je transparentan od početka — povući se duboko, ostati kompaktni, apsorbirati pritisak, kažnjavati iz kontri — i 68 minuta je to funkcioniralo predivno. Njihov golman je imao pet obrana. Njihova obrana je zadržala formu pod 60 posto posjeda lopte i 16 udaraca. Zasluge idu tamo gdje trebaju: disciplinirana, hrabra obrana. Slabost? Svoju jednu veliku priliku su promašili — a kad se plima okrenula, nisu imali napadačku platformu da odgovore.
Priča Engleske je istovremeno impresivna i sramotna. Sedam velikih prilika. Šest promašenih. 91 posto točnosti dodavanja koje je proizvelo gotovo ništa prodorno do zadnje četvrtine. Žuti karton Judea Bellinghama u 19. minuti — poznati bljesak frustracije — koštao ga je slobode veći dio prvog poluvremena. Noni Madueke, najoštriji alat Engleske prije izlaska u 61. minuti, dosljedno je pronalazio prostor, ali završni pas je opetovano iznevjerio sve. Dvostruka zamjena — Bukayo Saka i Anthony Gordon — promijenila je tempo i stvorila uvjete za ono što je uslijedilo.
Harry Kane. 75. minuta, kapetanski završetak. 86. minuta, smiren gol iz blizine koji je zapečatio pobjedu. Ocjena 8.11 — najbolji na terenu. Kada je Engleskoj trebao netko da ponese teret turnira, Kane je to isporučio s tihim autoritetom. Je li ovaj tim zaslužio pobjedu, iskreno je diskutabilno — xG razlika je bila stvarna, ali pretvaranje samo 2 od 7 velikih prilika je navika koju ova ekipa ne može priuštiti.
Na FootLegion-u, ti Kaneovi golovi su vaši zauvijek — nitko vam ih ne oduzima.
Sada, na vama je: je li ovo bila zaslužena pobjeda Engleske, ili je DR Kongo pokraden rezultatom koji ne odražava njihov trud? I ako Engleska nastavi ovako promašivati velike prilike — koliko daleko ih Kane može sam odvesti?